Sunday 10 June 2012

Mislim ujna, ono, daaaj!


Imam ja jednu veoma dragu mi tinejdžerku. Prilično je ružna i debela.
Slatka je kao mišić, tanka kao prutić. Ogledalo je prema njoj naročito surovo.
Nazvacemo je Dejana.
Pre nekoliko meseci Dejana je došla da živi kod nas.
Oćemo se farbati?
Mhm. Naravno i isfeniracu te i srediti ti nokte.
Moji snovi su ostvareni! Konacno neko koga mogu da čačkam, sređujem, uređujem...moja ćerka je za to još suviše mala...
Ipak, biti odgovoran za tinejdžera ne podrazumeva samo da mu farbaš koren, feniraš kosu i napraviš savršen frenč manikir. Starije žene su uvek u pravu: to je velika odgovornost! Petnaestogodišnjak u kući to je haos! Kako ćeš ti sa tim izaći na kraj? A tek kad krene da dovodi momke...
Starije žene su bile u pravu: bilo je tu i teških trenutaka. Velikih odluka. U svakom trenutku je trebalo znati šta obući, kako rešiti drugaričinu ljubavnu tragi-komediju, kako iskulirati navalentnog druga, do kada se sme ostati u gradu, kako oprati povraćku sa tepiha kuće u kojoj se pravila žurka...izazova je bilo pregršt.
Priprema za novogodišnje veče bila je naravno prava drama. Konačno smo i to rešili sa odgovarajućim nakitom.
Razredni pravda tri pojedinačna dana u toku školske godine. Da li već iskoristiti jedan? Zaista nije stigla da nauči. Izašla je taj vikend i on je rekao ono a neko je to možda i snimio, pa face, pa youtube, blam je doživotan. Do sledećeg školskog trača koji će ga baciti u zaborav, koliko već sledeće nedelje.
Naravno eksurzija je delovala toooliko daleko dok smo još radosno samo parama plaćali za nju u vidu predviđenih mesečnih rata. Kada je eksurzija prošla plaćali smo suzama. On je, naravno, mislim, uradio ono, a njegov drug je upao i video. Daaaj, sad će svi o tome pričati. Blam je, pogađate, doživotan. Možda bi trebalo iskoristiti još jedan opravdan dan dok se prašina u školi ne slegne...
Dugo se čekalo i na OnogPravog. OnogPravog za ovo polugodište. On se na kraju polugodišta i smislio pa smo se našli i u nekoj vrsti veze. Kako se sada ponašati... Mislim, daj, nije to samo tamo neka šema...sa njim treba biti, ono, daj, koju nedelju. Možda i mesec.
Prošao je dan, dva, veza i dalje traje. Onda je treći naravno bio kritičan, malo je sve to smarno, možda bi trebalo raskinuti.
Četvrti dan. Još uvek imamo momka. ? Pa, znaš on sad ima prijemni, ne mogu ga šutnuti pre sledećeg vikenda.
Sedmi dan. Još uvek imamo momka. ? Sad je čuđenje onostrano. Pa, znaš, sinoć je bilo tako lepo. Rekao mi je kako sam lepa i bla bla bljuc. Samo da me ne šutne!
Osmi dan. Jeeee, još uvek imamo momka! Pazi, ladno nismo raskinuli a bila sam, ono, bez šminke i ma daaaaj, šta se smeješ, potpuno mokra, a on me ladno, mislim, nije šutnuo!