Imam
ja jednu veoma dragu mi tinejdžerku. Prilično je ružna i debela.
Slatka
je kao mišić, tanka kao prutić. Ogledalo je prema njoj naročito surovo.
Nazvacemo
je Dejana.
Pre
nekoliko meseci Dejana je došla da živi kod nas.
Oćemo
se farbati?
Mhm.
Naravno i isfeniracu te i srediti ti nokte.
Moji snovi
su ostvareni! Konacno neko koga mogu da čačkam, sređujem, uređujem...moja ćerka
je za to još suviše mala...
Ipak,
biti odgovoran za tinejdžera ne podrazumeva samo da mu farbaš koren, feniraš
kosu i napraviš savršen frenč manikir. Starije žene su uvek u pravu: to je velika
odgovornost! Petnaestogodišnjak u kući to je haos! Kako ćeš ti sa tim izaći na
kraj? A tek kad krene da dovodi momke...
Starije
žene su bile u pravu: bilo je tu i teških trenutaka. Velikih odluka. U svakom
trenutku je trebalo znati šta obući, kako rešiti drugaričinu ljubavnu
tragi-komediju, kako iskulirati navalentnog druga, do kada se sme ostati u
gradu, kako oprati povraćku sa tepiha kuće u kojoj se pravila žurka...izazova
je bilo pregršt.
Priprema
za novogodišnje veče bila je naravno prava drama. Konačno smo i to rešili sa
odgovarajućim nakitom.
Razredni
pravda tri pojedinačna dana u toku školske godine. Da li već iskoristiti jedan?
Zaista nije stigla da nauči. Izašla je taj vikend i on je rekao ono a neko je
to možda i snimio, pa face, pa youtube, blam je doživotan. Do sledećeg školskog
trača koji će ga baciti u zaborav, koliko već sledeće nedelje.
Naravno
eksurzija je delovala toooliko daleko dok smo još radosno samo parama plaćali
za nju u vidu predviđenih mesečnih rata. Kada je eksurzija prošla plaćali smo
suzama. On je, naravno, mislim, uradio ono, a njegov drug je upao i video. Daaaj,
sad će svi o tome pričati. Blam je, pogađate, doživotan. Možda bi trebalo
iskoristiti još jedan opravdan dan dok se prašina u školi ne slegne...
Dugo
se čekalo i na OnogPravog. OnogPravog za ovo polugodište. On se na kraju
polugodišta i smislio pa smo se našli i u nekoj vrsti veze. Kako se sada
ponašati... Mislim, daj, nije to samo tamo neka šema...sa njim treba biti, ono,
daj, koju nedelju. Možda i mesec.
Prošao
je dan, dva, veza i dalje traje. Onda je treći naravno bio kritičan, malo je
sve to smarno, možda bi trebalo raskinuti.
Četvrti
dan. Još uvek imamo momka. ? Pa, znaš on sad ima prijemni, ne mogu ga šutnuti
pre sledećeg vikenda.
Sedmi
dan. Još uvek imamo momka. ? Sad je čuđenje onostrano. Pa, znaš, sinoć je bilo
tako lepo. Rekao mi je kako sam lepa i bla bla bljuc. Samo da me ne šutne!
Osmi
dan. Jeeee, još uvek imamo momka! Pazi, ladno nismo raskinuli a bila sam, ono,
bez šminke i ma daaaaj, šta se smeješ, potpuno mokra, a on me ladno, mislim, nije
šutnuo!