Friday 2 November 2012

Superheroina postpostmoderne


Miljama daleko od napadnog feminizma koji je odavno postao psovka.
Vino pije, ume i sa pivom.
Ne boji se drugih žena, voli ih.
Ne plaši se straha. Plaši se jedino šišanja.
Kreativna je za sebe, raspoložena za druge.
Ne ustručava se, vozi.
Muškarce ne kastrira, pušta ih da budu.
Cigarete voli, ali i ne mora.
Prošlo ne zaboravlja, buduće ne poznaje.
Ne kasni, stiže.
Stavove nema, menja ih.
Ljubav ne deli, množi je.
Nije muškarasta, jer nema potrebe.
Ne glumi ortaka. Prijatelj je.
Ne insistira na imenicama u ženskom rodu. Insistira na svom unutrašnjem ženskom.
Sadržinu ceni, formu neguje.
Duboko je površna i neprestano dosledna trenutnom.
Proračunato je bipolarna, nesređeno određena.
Ne plaši se da bude svoja mama, njena mama se plaši da bude ona.
Ne plaši se da njena ćerka bude ona, ali ni da ne bude.
Poznaje narodne izreke i razume njihov smisao. Najčešće ga ne primenjuje.
Svakom papiru do iznemoglosti proširuje margine.
Mnogo toga ne zna, uči.
Želi.
Može i ne mora.