Neke stvari
su suviše strašne da bi se preko usana prevalile.
Da,
drage Marine, ja vas najčešće toliko jezivo razumem.
Neke
lađe su samo papirne. A neke, na još veću žalost, prave, teške i odlazeće.
Neke stvari
su suviše čemerne da bi se progutale.
Da,
draga Lelo, ja tebe, o znaš koliko, osećam.
Neke su
boli suviše luckaste da bi se opisale.
Neke stvari
su suviše gorke da bi se jezikom dotakle.
Da,
draga Nino, ja sve u tvojoj crnoj glavi napamet poznajem.
Neke stvari
su suviše crne, od tvoje kose čak crnje...
I da,
draga Natašo, od tvoje kose takođe...znam ja.
Da,
dragi svi, neki su jadi čak i od moje kose gušći...
Neke stvari
peku tako prosto da ih najvrelije psovke besa ne mogu prepeći.
Da,
draga Majo, ja so tvojih suza u svojim ustima kušam.
Neki
su prozori suviše veliki da bi se oko kroz njih usudilo da pogleda.
A neki
ponori i od pogleda dublji.
Jeste draga
Nađo, znam ja svaku tvoju neizgovorenu reč.
Neki su
životi sestro, nažalost napravljeni da budu proživljeni.
Neke su
tuge, braćo sva moja neopisive i kraj.