.................
Zli demoni krckali su pod mojim nogama dok sam gazila po novembarskom
opalom lišću. Sve je opet bilo tu.
Sve je bilo na mestu. Čekić i klešta, hoblerica, šmirgle, git i špakla,
farba, lak i četke. Piljevina je prštala u usporenom ritmu pesme, kao kad u
filmu sneg prekriva kose i kape zaljubljenih.
Četiri mršave ruke sunčale su
svoje vene. Dva velika nosa udisala su prašinu. Dok smo (i dalje usporeno, u
ritmu iste pesme u mojoj glavi) koračali po blatu izbrazdanom tragovima točkova
zidarskih kolica, primetila sam da su mi koraci bezobrazno slični njegovim. Leva,
desna, leva...
And then she'd say:
"It's alright, I got home
Late last night…
"It's alright, I got home
Late last night…
.............................
Na tatinim leđima čučala je
omanja čarolija. Vešti prsti ostajali su mu volšebno čisti. Pesma je u mom uhu
i dalje bubnjala, a on je, nimalo ne mareći, osvajao svemir.
Sa njegovih ramena pao je
raspevani obred.
Beličasto i poplašeno, kroz
naše prste progledao je novi komad nameštaja.
I tako smo opet pokorili svet.
I tako smo opet pokorili svet.