Nežno.
Samo nežno.
Pisala
sam ja i agresivno. I snažno. I bučno.
Ali
nije mi sad do toga.
Hajde molim
te samo nežno.
Sa mnom
danas nežno.
Ne inače.
Ne uvek.
I da,
to je verovatno nešto najstrašnije što ću ti ikada reći. Da, i ja se toga
bojim.
Ali aj
sad nežno.
Lakše mi
je da ne pričam. Da se cerekam na neke glupe fore. Da živim široko.
No nije
mi sad do toga.
Sad bih
da šapućem. Do iznemoglosti. Da potrošim sve reči što u mom hodniku čuče. Da ih
ne izujem pri ulasku.
Jeste i
ja se bojim. Jer mogla bih ti svašta tako reći.
Mogla bih
ti reći nešto i o drugima. Ili, o straha, možda nešto i o sebi.
Tako je,
najlakše mi je da budem lepa.
Ipak,
nije mi sad do toga.
Hajde,
uzmi ili ostavi.
Mogu ja
i sama nežnovati.
Ali večeras
ne mogu glasno. Glasno je uvek prazno.
A večeras
sam puna...tako puna. U talasima se prelivam.
Može te
iznenaditi, ako mi daš da šapućem. Šta će sve iz mene izaći. Šta sve u mene
može da stane.
Čista erotika.
Ali samo
nežno.
Telo je
čudna sprava, veruj.
Pisala
sam ja i udarcima. Lupala sam po tastaturi, ulice čitave iz najdubljeg sna
budila.
Ali sad
bih nežno.
Laganim
dahom slova ću pokrenuti. Samo ako dovoljno blizu prisloniš uho možeš čuti.
Dahom ću
ti sluh ispirati.
Po papiru
će titrati naga ženska silueta. Tvoja je. Samo nežno.
Umem ja
i da se svađam. Vrata silnim treskom da lomim.
Ma nije
mi do toga.
Ni ne
slutiš šta bih ti mogla sve odgovoriti. Bezobrazno.
Ali hajde
proveri šta još pored toga umem...
Kožom ću
ti mirise pokazati.
Da, rekoh
ti samo nežno.
Ali ne
zavaraj se. Nije to ljubav. To je samo moje današnje veče. Prosuto po tepihu. Mekano.
Ja u
svemu samo sebe volim. Ne precenjuj se. Meni samo treba nove srži za pisanje.
Jer predavanje
je to. Nekad silno. Nekad uplašeno.
I pssst...nema
tu šta da se krije. Telesno je uvek tako različito. Ali uvek krajnje sebično.