Wednesday 7 March 2012

Dva muškarca...


Prvi je došao prvi. Drugi posle njega.
Prvi je crn kao ugalj, lep kao porok. Mi smo nebo i zemlja. Drugi je smeđe krupnook. Mi smo kao blizanci.
Prvi je životno neodlučan. Drugi ima previše odluka.
Prvi je miran, na trenutke plahovit. Drugi je žustar, životno miran.
Prvi je pričljiv kao veliko dete. Drugi brbljiv kao malo. Obojici sam pomalo mama.
Prvi je moja stena. Drugi moja struna. Obojica moji zaštitnici.
Prvi me uči da imam razumevanja, a ja njega da neke stvari shvati. Drugog ja učim razumevanju i shavatanju.
Prvom mogu reći sve. Od drugog je teško bilo šta sakriti.
Prvi je više diskretan. Drugi beskrajno radoznao.
Zbog prvog bih često mogla plakati. Sa njim je sjajno smejati se. Drugom bi se neprestano mogla smejati. On ne dozvoljava da se rastužim.
Prvi je filozof. Drugi moralista. Obojici jednako pričam o lepom.
Sa prvim sam živela. Sa drugim bih mogla živeti.
Prvi moje dete voli i razume. Drugi ga voli i sa njim se igra. Obojica se o njemu očinački brinu.
Sa prvim sam se igrala, svađala, tukla. Sa drugim smejala, svađala, češkala.
Sa obojicom se i danas ponekad posvađam, ponekad zaigram, i uvek jednako obožavam i ljubim.
I da me život stavi pod najveće pretnje ne bih se mogla za jednog odlučiti, jednog više voleti.
Kao da su mi deca, prvog volim ovako, drugog sasvim onako, ali neizlečivo podjednako.


1 comment:

  1. uh kakav tekst.. i koliko takvih i slicnih prica negde i sada zivi...

    ReplyDelete