Thursday 2 August 2012

Tramvaj ti je ko facebook, ili Kum nije dugme...part one.


Naš nam je venčani kum veceras došao na piće. Na priču. Priča je u njegovom vokabularu reč sa posebnim značenjem. Svaki se njegov filozofski monolog završava sa frazom “ma jasna priča“.
Kada je reč o društvenim pojavama u našem gradu dva kuma imaju posebne teorije.
Najpoznatija novosadska scena koju mnogi zovu Trčika a samo iskusni Tramvaj, poprište je glavnih priča. Opet priča.
Ovo su samo neki fragmenti. Zabeleženi na živo. Bez neke veze. Za neupućene. Ko ih poznaje sve mu je jasno. Ko razume shvatiće – kako se to već kaže.
Tramavaj je ko facebook. Počinje poređenje naš kum. Pa svi se tračevi znaju, to se više ni ne priča, to je sramota, zato postoji face, da se okači da se vidi.
Ako je životinja na priflnoj, znači da je gadna.
U dvadeset petoj ti već moraš da se tucaš prvo veče, sramota te je...a žena se skriva...mi imamo jedino to kao nešto s pajšlom...ali to je već prevaziđeno...uostalom ko još razmislja koliki mu je...treba samo gledati da stoji pravo...
Ima je dobra izreka crne cipele i tvrd kurac nikad ne izlaze i mode. Mislim i braon cipele mogu da prođu. Nekad...
A na Ričardovoj glavi, preseljen Tramvaj. Ovi parkiraju jahtu koliko god blizu mogu. Viču plitko je ne mogu bliže. Nema veze, one plivaju. Peškir je gore u ruci, ova je zaboravila nočare, ovoj su ispale, ova e usput nagazila ježa ali bol ne oseti, one plivaju...
Ajmo da otvorimo i ono belo vino. Ma je l' ti vidiš koliko on pije. Ali vidi, to je zato što postoji jedna tako lepa priča, spontana...oću, oću i ja, sipaj.
Živeli! Aj čekaj vidiš da pišem o vama na živo...
Tramvaj je stvarno čudo! Ti sad puštiš nešto iz 99, evo sutra ga pustiš u Tramvaju, Bili ga pusti, ja ne znam da li će ga se ljudi sećati. Ljudi se dobro zajebavaju. Kakvi su se tamo dinosaurusi vadili...
Sad ide deo o seksu sa dve žene.Preskočiću ga. Nema smisla.
A vidi ta kola, to žene ne gledaju, to smao deca gledaju. Kola su tako usputna. To ti je kao poke na faceu...
Vidi, a taj Beogradski sindrom...ona je velika, njoj je Novi Sad mali, ona oće u Beograd. A zna da ne može da ode u Beograd. Osim ako pet puta ode u Beograd. Pa nađe tipa u Beogradu. Da, ali kume, on je iz Nove Varoši, ali on je Beograđanin...
Ma da, važno je samo naći Beograđanina...
Ja sebi punim ego, ja ću naći tipa iz Beograda, jer to nijedna moja drugaric anije uspela. Ja sam faca, ja sam veća od Tramvaja, ja vladam Strahinjića Bana. Ali vidi, ti moraš imati dobre naočare za Beograd. Da sakriješ Novi Sad, da sakriješ Tramvaj.
A riba koja nema da ode u Beograd, naći će Beograđanina u Tramvaju.
Ma to je sve iz straha. Nije to kume iz straha, to je iz nemoći.
A pošto znaš da će veza pući ti moraš imati dete. Dete ide odma. Tu si iskusan. Imaš devet meseci da s eprilagodiš. Devet meseci da upoznaš njegovu rodbinu. Devet meseci da ga ne vodiš kod svoje rodbine. A posle guraš kolica. A dete je Beograđanin. A imaš i šurnjaju iz Batajnice.
Ej Juka, da nemaš možda viška piva? Čuje se kroz širom otvoren prozor.  Javlja se brat iz donje bašte. Ne. Nemam, al' vas mogu politi vrelom vodom. Da se smirite. Grohot od dole. I dole je neka „priča“. I dole je bratov venčani kum.
Dolazi riba iz Pariza. Ona sebi plaća piće. Ona je tako naučila. Zaboravila je da je iz Futoga. Ona ne može da zaboravi čerpić. Čekaj, čekaj, pišem to na post, kako si reko da se zove to mesto, Šerpić? Haha, moja žena nikad nije znala geografiju. Čerpić nije mesto. Od čerpića se prave kuće. U Futogu. Ona ne može da pobegne od čerpića.
A neko veče u Tramvaju, mene dve ribe pitaju gde je ovde wc????!!! Ej, ja ne znam koliko ima kilometara do vašeg rodnog mesta, vi ne znate gde je ovde wc, šta mi ovde radimo... Ma jasna je priča. Ej, one mene pitaju gde je ovde wc???!!!!
A ko je radio kostime za Peti Element? Gotje. Jeste. E tako će sve da izgleda.
Vidi a tim ribama dole gori. To su sad već godine. Njemu trag na domalom prstu. Ali on ju je vodio na Tajland. Onda ona shvati da on neće ostaviti ženu i dete, jer muškarci ne ostavljaju ženu i dete, ej! Ali njoj gori. Nema veze, on će je voditi na Tajland.
Vidi u Sen Tropeu, tamo je sve....tamo je sve tako dobro. Kao na Kapriju 67. Tamo su ljudi pobegli sa Kaprija. Tako je stvoren Sen Trope. Tako je sve počelo. Sve je počelo an Kapriju. To je bilo prvo u svetu, to Njujork nije video, tu su dolazili Kenedijevi, Onazis, orgije. Ej! Tu je bila fora čija je frizura luđa na plaži. Tu i frizer postane nenormalan. To je Kapri 60-tih. Početkom 70-tih je već počelo ko sad u Tramvaju, dolaze ljudi koji tu ne treba da dolaze. A onda se prava stara ekipa seli. Ekpia se seli u Sen Trope.
A Tramvaj ti je ko facebook, i sto ne odemo u Latino? Pa u Latinu nema dobrih riba. Sto ti ne odes na Digg. Ne, ti ides na face.
Ufff, ovo će potrajati do sitnih sati. Nazovimo onda ovo prvim delom. Ako se sutra budem sećala biće i drugog.


Ako ima grešaka, to sve tako treba, sve je u letu, tako kako je rečeno. 
Aj živeli!


1 comment: