Ovih dana aktivno popunjavam listu s naslovom „Oni me zaista vole“.
I
srce mi igra i sve mi nešto toplo jer kao da ne verujem. A vole me. Sjajni
ljudi.
Ovih
dana u stanu držim uključene peći, obredno prizivajući zimu. I miris bundeve na
vatri.
A on..on je tako neki fantastični čudak. Govori mi – zaboga ko to još radi? – nekad sasvim neke reči svakodnevne. A ja u svakoj nazirem baš ono što je ispod. I osmehujem se. Jer znam. Svakodnevnost je samo naša maska. Ispod nje smo dvoje najneobičnijih ljudi u kosmosu. I on to zna.
Zato
ne marim. Samo pogledam kroz prozor kola u osvetljeni grad i pustim ga da priča
šta hoće. Vozi kuda hoće. Jer zapravo svejedno mi. S njim? Svuda.
Ovih
dana biram topli kaput za psića koji ne obožava kišu i čekam pogodan trenutak za sakupljanje sveže kišnice za kaktus. Bavim se tako tim bitnim
stvarima i puštam da me nebitne zaborave. Jer jesen je za vraćanje života u
svoje ruke. Spajanje niti intimnih prijateljstava.
Odgovorno
se bavim veselim odlaganjima i žustrim završavanjima. Selektivno. Po zasluzi.
Ovih
dana ima tu i neka vrlo naročita muzika. Pufnasta, metalik, skandi vradžbina.
Sjajno ide uz miris čaja koji i dalje ne pijem. Uz svaki čarobni napitak što se
vrelo puši u kotlu nasred veštičjeg gnezda. Jer oktobar je sav opako
narandžast.
I
srećna sam. Jao što sam srećna! Pomalo zamišljena…sasvim zaljubljena…kao
bundeva posuta šećerom u prahu.
Ovih
dana često žmurim i osećam njegov miris kad nije pored mene. Postoji neki
poseban miris kože njegove nadlaktice. Tu se najčešće i nastanim. Ali kiriju
bezobrazno ne plaćam. Jer nas dvoje znamo kako se u nestašluku najlepše uživa.
Dvoje
najneobičnijih ljudi na svetu…
Nesnosan
je, međutim, galop pristizanja godina. Neizdrživ stisak propuštenih trenutaka.
Odlučujem da ove jeseni živim mnogo baršunastije. Da dane dotičem polako i
pažljivo kao da su od meke gnjecave sadržine oktobarske pečene bundeve. Kao da
moji prsti u tom podvigu moraju biti naročito glatki, pažljivo tankim slojem
brašna posuti, da tu srž izjedna uhvate, nijedan deo ne odlome…ne ispuste.
Ovih
dana naročito provodim vreme razmišljajući koliko volim svoju mamu.
No comments:
Post a Comment