Monday 27 February 2017

Lešnikova sestra i dekini stihovi

Pitala  me je neki dan a šta to ono znači kad bi lešnik imao sestru to bih bila ja?

Udahnula sam miris njene kose…nije to bukvalno mila, to je bajka, poezija.
Trepnula je. Razumela je. Jer tako mi uvek razgovaramo.
Pa ona je uz poeziju odrasla. Od bajke sam joj dane htela tkati. Bešumnim mirisima jastuk sam joj natapala, zalivajući u njoj zrno te goleme neizrecivosti što iz mene u svakom dodiru hita napolje.

I plakala sam i jecala kad je to značilo da sam joj nerazumljive rime često servirala.
Jer često i nije razumela. Jer premala se susrela sa mojim slobodnim moranjem.

Moja si sreća mila ti…ali shvatićeš jednog dana ono što je tvoj deka napisao: kad mi dođe da idem, mnogo moram da idem…
Njegovu sam reč uvek razumela mnogo bolje nego njegovog sina.

A ti si draga moja čista, nebrušena bajka.
Pitaš me kako. Sećaš se kad smo, ozbiljne i velike, pričale o DNK lancu? Pa tvoj čine niti prečarobne. Eto, toliko je jednostavno.

Ali svesna sam, ne sumnjaj, da sam ti često sasvim za tebe nečitke redove po svakodnevnom prostoru ispisivala.

Živim, stoga, samo od te nade da ćeš me jednom u potpunosti, do srži, shvatiti.
Kad budeš osećala dekine pesme. Kad budeš čitala moje reči. I slušala tatine priče. 
Kad budeš zavolela život.
Shvatićeš tada da si upravo ti ta lešnikova sestra…čudesna šumska tankonoga vila…

…a da sam ja samo mnogo morala da idem. 

No comments:

Post a Comment