U čemu je moj
problem?
Plakala sam i plakala. Nisam hladna. Nikako neemotivna. Paradoksalno posvećeno saosećajna.
Zašto sam onda u stanju da ne budem potpuno tu? Da se
šizofreno rascepljujem? Da imam život podeljen po fiokama?
A da se jedinstveno sklapam samo kad sam sama?
Koliko je pristojno razotkriti se? Koliko se svetu sme reći ?
Ja sam uvek bila ona blaga sramota. Uvek me je mama ćuškala da ćutim u gostima. Da ne
pričam pred svetom.
Uvek previše otvorena na rečima. Totalni egzibicionista.
Ma dajte mi samo neko ogledalo i snimajte moje reči ! Želim, o
zaljubljeno želim, da ih posle iskucam i čitam…čitam…iznova i iznova.
Jesam li opet previse priznala? O najgore tek dolazi…
Pa ja nisam za eru društvenih mreža ! Moj narcisoidni
egzibicionizam je najveća žrtva ovog doba.
Zašto su me
otkrivali u lažima ? Zato što pišem. Zato što pričam. Zato što sve
što radim radim da bih to propisala. Prodisala. Večito pod utiskom da se bez apsolutne slobode opipljivo gušim. Uvek gonjena željom da se, poput svoje kose, jednostavno gusto i javno raspustim. Da u gostima jedina nemam uredan i tanak konjski repić.
Haj'mo ponovo:
U čemu je moj
problem?
Najbolji prijatelj
je uvek tu. Čak i kad te osuđuje. Kad se iskreno sa tvojim postupcima ne slaže. On je uvek tu da mu postavim
to pitanje.
U…čemu…je…moj…PROBLEM ???
Tu je, i njegova me blizina nagoni da ponovim to pitanje. Da
sama dam i odgovor.
Čujem sebe kako mu izgovaram zastrašujuću istinu. Ja mu kažem kako
sam u telesnom zapravo zaljubljena u sebe samu.
A on, iako me zastrašujuće
ne podržava, on je tu.
Da mi kaže kako bi to sve bilo zapravo sasvim OK da sam samo gej muškarac.
Ma moj je problem
što nisam pokvarena. To je moja najbolnija raspolućenost.
Dok se moj besramni egocentrizam bori da od mene napravi jedinstveni
slučaj.
Smešni mali
narcisu toliko je takvih kao ti !
U čemu je
Onjeginov problem ? Zašto nisi patila sa Tatjanom kao sve tvoje
vršnjakinje koje su ga oštro osuđivale ?
Smešno sam očigledna.
Smeju li se pred svetom iznositi sramotne ogoljenosti?
Avaj, autofikcija je moja prva i jedina koža. Slana i oznojana od strastvenog telesnog spajanja sa sopstvenim izmaštanim odrazom.
Sva sreća imam
najboljeg prijatelja.
Da mu priznam tu
poražavajuću strahovitost… da mu kažem da se u seksu, o straha ! ja zapravo, i sasvim neizlečivo, ložim samo na sebe…
No comments:
Post a Comment