Friday 26 August 2011

I tako u nedogled...



On više voli plavuše. Meni kad neko kaže lepa žena ja automatski zamišljam markantnu brinetu.
On voli filozofiju jer romani su manje više gubljenje vremena. Ja romane gutam, sa filozofijom se uglavnom netežem.
On do ludila voli jednu ikonu svetog Nikole. Meni ona toliko ometa raspored francuskih postera u kuhinji.
On govori nemački. Meni je do ludila nejasan njegov nesmisao za francuski.
On ostavlja izvrnute čarape u korpi za veš i ne gasi svetla za sobom. Ja pastu za zube i kesicu majoneza uvek stiskam od dole i pravim pravilan oblik od kraja.
On je prestao da puši. Ja ne uspevam.
On želi da poseti Moskvu. Ja umirem za francuskom rivijerom.
Za njega je vožnja način da se dođe sa tačke A na na tačku B. Za mene posebno samotnjačko uživanje.
On o putovanjima razmišlja kao o stvarima koje treba ispalnirati. Ja ih vidim kroz prizmu kupovine stranih modnih časopisa i prilike da se još jednom divim svojim krpicama dok ih slažem u kofer.
On voli prizemlje i baštu. Ja razmišljam o visokoj terasi sa pogledom na grad.
On košulje ne kači kako treba. Ja ih ne peglam kako treba.
Za njega je kuvanje posebna umetnost. Za mene neviđeno gubljenje vremena.
On voli političke dokumentarce. Ja mogu bezbroj puta gledati iste informacije o ajkulama i medicini.
On panično trči do apoteke. Ja nazovem mamu i ozdravim.
On probleme rešava. Ja o njima pričam.
On odgovore traži na internetu. Ja u knjigama.
Njegov posao je gledanje u ekran. Moj u tradicionalnu hartiju.
On filmove razume. Ja ih gledam.
On sofisticirano proždire povrće. Ja seljački grickam šunku.
On dete uči slova. Ja je učim da ne pomera prste dok se lak ne osuši.
On priča priče. Ja češkam i uspavljujem.
On fantastično piše. Ja pišem puno.
On može da zaspi kako sedne. Ja se do pola noći prevrćem i osluškujem kucanje sata.
On se ne gadi da iskomada pile. Ja od mrtve životinje povratim.
On ne može da svari snimak autopsije. Ja sam necenzurisanu verziju danima tražila.
On vrsno poznaje srpske umetnike. Ja mu govorim ko je naslikao Sloboda predvodi narod.
On poznaje zastave sveta. Ja mu objašnjavam šta je glagolski prilog prošli.
On voli ogromna ulja. Ja se borim za kič aktove.  
On uvek misli da ja imam šta da obučem. ???

7 comments:

  1. izvrsno.
    svrati ovde, bolja je interakcija nego na bloggeru. valjalo bi da ljudi cuju za te.

    M

    ReplyDelete
  2. http://blogoye.net/

    OVDE, je l te...

    ReplyDelete
  3. Najbolji do sad...pozdrav za mamu koju kad pozoveš ozdraviš! Najbolja mama na svetu!

    ReplyDelete
  4. je, a pogotovo kad si daleko :-)

    ReplyDelete
  5. uzivala u svakoj reci, tako jednostavno, a sve receno...

    ReplyDelete
  6. Prvi deo (znaces koji,ima nesto i kasnije,ali uglavnom prvi) je nase vaspitanje-specificno. Najvise mi se svidja za bolest i mamu. Bas sam juce lezao sa od 18h do 22h(mozda i malo vise) sa temperaturom od 40,6 tusirajuci se svako malo (da se "kao" razladim),kada mama oceni da temperatura ne spada... kada je proslo tih 4-6 sati koji treba da prodju za sledeci brufen (mada se nisam nesto nadao,jer prethodni bas nista nije pomagao)-uzeo sam i jos jedan lek,bas za temperaturu (isto "kao"). Pritom se maka malo vise angazovala oko mene i pocela da me hladi mokrom maramicom(pamucnom, naravno). I odjednom- 38(and faling) temperatura! Cudo? - MAKA!

    ReplyDelete
  7. a kako ste se ti i Gupi odma za Maku uhvatili! Mali makini edipovci...al' da leči pojavom, pogledom i (sve boljke) brufenom, leči!

    ReplyDelete