Statistička činjenica: broj razvoda kod nas i u svetu iz godine u godinu raste.
Pitanje: da li su uzrok tome, kako stariji pripovedaju, drugačija "luda vremena", brz život i gubljenje parametara o osnovnim vrednostima u životu; ili veća sloboda da se uradi nešto se odvajkada želelo ali nije (manje ili više) smelo jer je bilo osuđivano?
Bojim se da je ovo drugo...iako se ljudi venčavaju dosta kasnije nego ranije, dok stanu na noge ili već formiraju karijere a i ličnosti, izgleda da nema dovoljno "toga" da ih zadovolji. Sigurno je da postoji veća sloboda, pa i ekonomska nezavisnost i razdvojenost života dva partnera, i to ljudima olakšava da budu više svoji, a manje tuđi. Ako je to sve zbog sreće, kao što bi sve u životu trebalo da bude, onda ne marim. Instinktivno gledano čovek nije monogamno stvorenje, a opet vezuje se emocijama i razumom. Pa ne možemo ga onda kriviti ako je glup ili lud pa pravi greške, a želi da bude srećan. Robovi smo svega čak i uu 21. veku, pa ne moramo valjda biti i robovi propalih brakova, ukoliko postoji neka sreća tamo negde.
ReplyDeleteA možda je i suprotno...supružnici "ne odrastaju zajedno", nemaju onu detinju ljubav koja ima snagu i razigranost, i želju za zajedništvom i sličenjem koja prevazilazi razlike, i na sve to još i strast. Oni koji su takvi naravno, koji to i mogu sa nekim da dožive i osete. Njima je, koliko god godina imali brak i namenjen