Thursday 16 February 2012

Dan Zaljubljenih


Na dan zaljubljenih ga tradicionalno mrzim...
Moja (inače sklona dodatnim cepidlačenjima) velika očekivanja tada dosežu svoj bezobrazni vrhunac (nedavno mi je prijateljica otkrila da je to zbog vage u veneri; psihoterapeut opet krivi prevelike zahteve iz detinjstva. Klasika), a on opet nikako da nauči da pliva u tim brzacima.
Ove godine je prevazišao samog sebe i učinio najgluplju moguću stvar: razboleo se! 
Toliko je šmrcao, kašljao i kijao da sam pomislila da se privremeno razvedem dok nevolja ne prođe (ah da se samo pred Bogom i narodom nisam obavezala da ću ga negovati (i u onom prvom) i u zlu...značenje nekih fraza ozbiljno shvatiš tek kasnije u životu...).
Elem, priča se dakle iz godine u godinu ponavlja, kao što vidimo sa određenom gradacijom…
Ipak, na tom danu se ona (priča) ne završava. Moj se izabranik uvek volšebno iskupi. Tako je i danas kući došao sa preslatkim poklončićem i iznenađenjem za večeru.
A ja nekako onda i zaključim: ako se već na sopstvena ludila ne mogu navići, prihvatiću njegovo. Ionako je tokom čitave godine on uvek jednako neumorno tu, spreman da (se pravi) da podnosi moj horoskop i dijagnozu.
Moj poklon za njega ove godine biće u reči:
Jugu
Jer smo borci oboje, u zajedničkoj misiji da uzgajamo onu jednostavnu sreću, oboje drski prema sadašnjosti, ja mekša prema prošlosti on neumoljiviji prema budućnosti. Jer je dete u mom naručju a muškarac kad sam ja u njegovom. Jer smo divlji plamen koji i u mržnji ljubav isijava. Jer smo u samo jednom usnulom treptaju trenutnosti odlučili da se izaberemo za večnost. 


Uživajte dragi moji jer ako sam JA shvatila da NE MORA sve u jednom danu biti savršeno možete to i vi...
Šaljem svima jedan VELIKI postvalentinski ljubavni pozdrav!

1 comment: