Friday 27 March 2015

Izazvali ste me!!!

Gde su te stene, da ih rušim?!? Hajde, dali ste mi priliku!
Samo to sam i čekala. Zar niste znali?
Zar niste čuli? Za mene...

Odsjaj vode u sudoperi poigravao je na svetlosti lustera. Novopronađena muzika treštala je u istom ritmu. Možda slučajno.
Pre neki dan u stanu me je dočekala razbijena plafonjera. Kako sam zakoračila iz hodnika videla sam staklo. Rasuto po svuda. Toliko sitno. Zlokobne čestice pretile su da mi rasparaju gole pete. Volim da budem bosa. Ma shvatite to kako vam volja. Možda i prospem koju kap krvi.
I dobro, možda sam se dan posle toga izgubila u jednom gradu. Ali sam savršeno znala da se snađem. Tada sam propustila jedan ručak. Jedan muškarac me je na njemu čekao. Ali magično završila na drugom. Drugi muškarac je to jedva dočekao. Hakuna matata. Circle of life.
Mali bata mi je zabrinuto pisao: jesi našla put, gde si? Oh, dragi, ja sam uveliko već na nekom drugom putu. U nekoj sasvim drugoj priči. I ok, možda ta priča uključuje suši.
Ali ne u mojim ustima. Koliko god je taj drugi muškarac to tada želeo. Fuj. Ma nisam stidljiva. Samo mi se tvoj ne sviđa. Ali kontam da ti je lakše da poveruješ u ovo prvo. U redu je.

Gde su te planine da ih pomeram?!?! Hajde, izazvali ste me!!!
Sada me ništa ne može zaustaviti.
Nije mi odgovorio na poruku. Jedan. Neki.
Ili mi nije pisao uopšte. Neki drugi.
Hajde, koga to još zanima?!?!
Uveče mi je nešto bezobrazno predlagao treći neki. Fuj. Nema šanse. Ali sujeta kroji neverovatne muške interpretacije. Ma da, frigidna sam. Ako ti je tako lakše.

Kako li me samo zabavlja sve to...Smrtno sam ozbiljna.
Ovo što ja govorim shvatite kao apsolutnu zapovest!
Sasvim obavezujuću. Opako snažnu. Hajde, ne bilo vam zapoveđeno...
A ne. Nije ovo bes. Ovo što iz mene urliče samo je sirova snaga.
Drugačije bes peva. Krešti. Ovo je, pak, čist bariton. I planine se tresu.
Ali nemojte se pitati odakle izviru te reči. Jasno je. Iz mojih su usta. I oduvek sam ja bila sposobna da ih izgovorim. Samo sam čekala priliku. Dali ste mi je. Izvolite.
Veliki bata juče mi je rekao: pa dobro ti i nisi normalna. Nisam li? Samo potpuno živa.
Žao mi vas je. Izgleda vas niko do sada nije izazvao. 


Ah kakve sam samo dobre stvari pronalazila tih dana. Mislim na muziku. Kako me je to pokrenulo... I da, onog trenutka kada sam odustala od knjige vratila sam se pisanju. Sad uživajte. Tražili ste. Izazvali ste me...

No comments:

Post a Comment